Sve je počelo kada su čelnici Hajduka Željezničar pozvali na proslavu 99. godina postojanja kluba. Nakon skoro 20 godina, Željezničar je trebao gostovati na “Poljudu”, stadionu u Splitu na kojem su nekad najveći rivali bivše Jugoslavije odmjeravali snage. Na ovu informaciju svi su gledali sa malom nevjericom… Ipak na kraju potvrđeno je, Željezničar ide u Split na utakmicu protiv Hajduka, ekipe s kojom su decenijama igrali u istoj ligi, bivše Jugoslavije.

Ipak nevjerica, među nama samima, među bolsnicima plave boje, svetog kluba… Kako organizovati put, kako stići u Split, kako preći tu susjednu granicu, a sve to pripremiti za samo nekoliko dana. Oni malo sabraniji i stariji navijači ipak su stvar uzeli u svoje ruke, i odmah krenuli sa planovima za ovo gostovanje. Nakon svakog dana sve veći optimizam, sve veča želja za odlaskom u Split, sve više priče o tome kako pronaći vremena i novca za odlazak. Studenti zanemaruju svoje fakultetske obaveze, zaposleni traže slobodne dane, za nas jednostavno svi putevi su tada vodili samo do Splita. Sama organizacija prijava i puta pokazala se izvanrednom. Zainteresovanost je rasla i rasla svakog dana, a iščekivanje za ovo gostovanje postalo je nemoguće podnositi.

Ipak došla je i ta subota. Noć prije pao je nevjerovatan snijeg, baš kao iz prkosa nama samima. Ipak niko niti u jednom trenutku nije pomislio odustati od polaska, te se tako put Splita sa Grbavice uputilo 200 Manijaka, bolesnika i zaljubljenika plave boje. Put je prošao bez velikih problema. U putu se koloni priključuju privatna vozila, te na granicu stižemo oko 13:00h. Granicu prelazimo bez većih problema i zastoja, te na Poljud stižemo tačno pred početak utakmice. Gledati ta lica, te ljude koji kao da grizu, koji jedva čekaju da dođu na stadion i pruže bezrezervnu podršku svom klubu, NEPROCJENJIVO! Na Jugozapadnoj tribini formira se kop od oko 300 Manijaka, te počinje pjesma i podrška koja niti u jednom trenutku nije prestala, već je samo iz minuta u minut rasla. Iako je ovo nekima bio prvi put da budu na tom stadionu, iako je ovo nekima bio povratak na taj stadion poslije 19 godina, ništa nije spriječilo da stojimo svi kao jedan i da imamo samo jedan cilj, a to je da pružimo samo bezrezervnu podršku našem klubu, da branimo svoj grad i plavu boju. Tako je i bilo, Željina pjesma konstantno je odjekivala Poljudom. Zapaljeno je par baklji, zbog kojih je specijalna policija Mupa Hr. intervenisala te pokušala privesti jednog od momaka. Svi kao jedan stali smo i nismo dali da nam odvode momke. Ipak na granici dolazi do problema, te nam odvode 4 momka, koji su noć proveli u pritvoru u Splitu. Dan kasnije počinje prikupljanje novca i podrška momcima koji su uhapšeni u tuđoj državi. Tu posebno treba zahvaliti jednom “starom Manijaku”, koji je zaista pružio veliku pomoć. Gosp. Meho jedan je od nas !!! Momci su pušteni, kazne su pokrivene, ipak smo opet stali svi kao jedan, i nismo dopustili da nam tako nešto pokvari odlično gostovanje u Splitu.

Gostovanje koje je spojilo stare navijače i Manijake, te one mlađih naraštaja. Gostovanje koje je pokazalo veličinu Manijaka, veličinu našeg kluba. Gostovanje koje će se pamtiti još dugo vremena.

MI SMO ŽELJINI ŽELJO JE NAŠ !!!